U fundusu muzeja nalaze se ulomci posuda, kostiju, školjki i slojevi zemlje koji su izvađeni za istraživanja ranobrončanog nalazišta Vlaške peći, koje se nalazi južno od grada prema Senju, a koje svjedoči o obitavanju ljudi na tom području.
Osim toga posjedujemo ulomke i cijele amfore (zemljane posude), koje su pronađene i izvađene iz mora (1963.) u Povilama (2 km južno od Novog Vinodolskog) i u Novom Vinodolskom kraj Lopara, između obale i otočića Sv. Marina. Stare su od 1. do 4. stoljeća poslije Krista.
U stalnom postavu muzeja predočena je maketa antičke utvrde Lopara, čiji se ostaci nalaze uz more na kraju novljanskog parka. Na ovom spomeničkom lokalitetu potrebna je provesti sistematska istraživanja.
Utvrdu su izgradili Rimljani krajem 3. ili početkom 4. stoljeća radi zaštite rimske ceste , koja je tuda prolazila za Dalmaciju. S frontalnom fasadom tvrđava se uzdizala na stijenama uz more. Mada u lošem stanju, utvrda Lopar je u srednjem vijeku i kasnije služila kneževima Frankopanima za vojnu stražu protiv turskih napada. Godine 1598. potpuno je razrušena i svršila u plamenu prilikom mletačkog napada na Novi, pod komandom admirala Ivana Bemboa.
Dio arheološke zbirke su i zanimljivi nalazi: kamene urne, suznice i nakit iz 1. stoljeća poslije Krista, pronađeni u Stinici kraj Jablanca, gdje je postojao gard Murula od godine 200. prije Krista do godine 200. poslije Krista.
Numizmatička zbirka Narodnog muzeja i galerije u Novom Vinodolskom bogata je i raznovrsna zbirka, koja sadrži:
Eksponati pripadaju različitom vremenskom razdoblju od antičkih vremena, srednjeg vijeka i nadalje, i različitim narodima i državama: Rim, Venecija, Albanija, Argentina, Austro-Ugarska, Belgija, Brazil, Bugarska, Crna Gora, Čehoslovačka, Danska, Engleska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Jugoslavija, Mađarska, Nizozemska, Norveška, Njemačka, Peru, Rusija, Rumunjska, Srbija, Slovenija , Švicarska, Turska i USA.
Etnografska zbirka sadrži uporabne predmete koji su se koristili u svakodnevnom životu u Novom Vinodolskom i okolici, mušku i žensku narodnu nošnju, zapise narodnih pjesama i Žitaka Mesopusta – kronika grada koje se pišu i čitaju svake godine od 1862. godine (nakon Pepelnice svake godine dodaje se u zbirku novi žitak).
Sačuvani predmeti govore o životu ljudi i običajima od kojih su se neki sačuvali i do današnjih dana.
Zbirka sadrži uporabne predmete koji su se nalazili u svakoj kući uz nekadašnje ognjišće i to najrazličitije posude u kojima se pripremala i čuvala hrana (lonci, zdjele, peke), držači posuda, pegle, mlinci, kamenice, ali i predmete i oruđa za rad u polju i vinogradu, predmeti za izradu tkanine (tkalački stan, preslice i vretena). Posebno je vrijedna stara odjeća, nošnja izrađena od platna (sarze, berhani, košulje,marame), krzna (kotige), brokata (šajnice),a koju su naši stanovnici nosili za rad i u svečanim prigodama (vjenčanje, za u crkvu). U zbirci su i sopile, narodni glazbeni instrument.
U Novom Vinodolskom nepisanim zakonima i predajom do današnjih dana sačuvalo se narodno stvaralaštvo u pjesmi, običaju, kolu i sopilama, te ženskoj i muškoj narodnoj nošnji. Sva raskoš navedenog najbolje se očituje u vrijeme Mesopusta.
MESOPUSNI OBIČAJI u Novom Vinodolskom završavaju na Pepelnicu, čistu srijedu, a započinju tri tjedna prije, predstavljaju pravu pučku dramu koja u sebi ima vjenčanje, krštenje MESOPUSTA (lutke), kolo, ŽITAK (životopis i osuda Mesopusta, kronika grada u prošloj godini) i sprogod (pogreb).
Novljanski mesopusni narodni običaj proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Novljanska ženska svečana narodna nošnja, gotovo jednakih oblika, pojavljuje se u nekoliko boja. Danas je najraširenija crna nošnja, koja može biti ukrašena crvenom trakom ili kurdelom, pa je to CRVENA NOŠNJA, i modrom trakom, pa je to MODRA ILI PLAVA NOŠNJA. Osim toga tu je BERHAN koji je cijeli bijel, SVILNICA (izrađena od svile), ŠAJNICA (izrađena od brokata ) u raznim bojama. Ljepotu upotpunjava bijela platnena košulja bogatih rukava i bijeli rubac (marama) koji završavaju čipkom. Na ušima su zlatne naušnice BATI, oko vrata niz crvenih korala, a u prsima je utaknuta kitica zimzelenog lišća , bosiljka ili mažurane.
MUŠKA NARODNA NOŠNJA je 60-tih godina 20. stoljeća restaurirana, a postoje zimska, izrađena od vunene čoje, i ljetna izrađena od bijelog domaćeg platna .
Prema sačuvanoj odjeći, koja se čuva u Muzeju i danas se šije narodna nošnja za obavljanje narodnog običaja: igranje novljanskog kola, Mlade mesopustove. Nošnju koristi i KUD „Ilija Dorčić“ iz Novog Vinodolskog koji njeguje izvorni novljanski folklor.
SOPILE su vrsta glazbenog puhačkog instrumenta, koji se koristi do današnjih dana u našem gradu, te često svojom svirkom uveličavaju i prate najsvečanije zgode Novljana. Razlikuje se VELA i MALA sopila, a uvijek se sviraju u paru istovremeno izvodeći određenu melodiju. Svaki ton male sopile, osim prvog tona, prati se nižom tercom vele sopile.
Kulturno povijesna zbirka bogata je brojnim starim izdanjima knjiga, molitvenika, crkvenih knjiga te radova ljudi vezanih za Novi Vinodolski ili dokumenata koji govore o kulturno umjetničkom životu grada. Čuvaju se pjesme i proze u rukopisu, biblioteke popa Mrzljaka (65 knjiga) i obitelji Ježić (173 knjige).
Od osnivanja muzeja formirana je i ova zbirka koja predstavlja spoj različitih skupljenih materijala koji svjedoče o bogatoj, dugoj i zanimljivoj prošlosti našeg grada – kraja. Iz ove zbirke moguće je formirati i nekoliko pod zbirki ili u novoj organizaciji fundusa muzeja formirati ih kao samostalne.
U ovoj zbirci se nalaze:
Dio zbirke je vatreno i hladno ORUŽJE, različite namjene i starosti (od 17. do 20. stoljeća).
Čuva se top koji je služio za obranu grada, uskočko oružje: kubure, puške kremenjače, zatim jatagani, sablje, te oružje iz II. svjetskog rata: revolveri, puškomitraljezi, automati i dr. (prikazani u Zbirci NOB-a).
ISELJENIŠTVO
Posljedica loše ekonomske situacije u našem kraju je brojno iseljeništvo u prekomorskim zemljama u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji, Novom Zelandu i Kanadi. Na poziv za pomoć, prilikom utemeljenja muzeja, oni se odazivaju i poklanjaju razne zanimljivosti: fotografije, brošure, ukrase, zastave.
Zanimljiva je fotografija članova Hrvatskog radničkog potpornog društva «Antun Mažuranić» iz St. Luisa iz SAD-a, utemeljenog godine 1909. i njihova originalna zastava , te hrvatska nacionalna zastava sa grbom trojednog kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, koje su nam poklonili iseljenici iz St. Luisa.
VINODOLSKI ZAKON
Vinodolski zakon je najstariji povijesno pravni dokument – zakonski tekst pisan hrvatskim jezikom i glagoljicom.
Donesen je 6. siječnja godine 1288. kada su se u Novom Vinodolskom (tada Novom Gradu), sakupili izabrani predstavnici vinodolskih gradova, slobodnih vinodolskih općina: Novoga Grada, Ledenica, Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Trsata i Grobnika, da pred osobom kneza Leonarda- predstavnika novih feudalnih gospodara Vinodola potvrde «jednodušni pristanak uz opći dogovor svih općina vinodolskih o zakonima koji će se niže zapisati odnosno koje su doznali od svojih starijih»( iz prijevoda teksta Vinodolsog zakona)
Tekst Vinodolskog zakona svjedoči da nije donesen nametnutom voljom (samovoljom) feudalca, no očito sastavljen željom i odredbom istog, odnosno riječ je o aktu kojim se knezovi krčki učvršćuju u Vinodolu.
Vinodolski zakon svjedoči o samosvojnom pravu Slavena u srednjem vijeku, različitom od rimskog. Zanimljive su odredbe Vinodolskog zakona obzirom na kazneno pravo i dokazni postupak. Znatan broj članova koji određuje obvezno pravo, dokazuje čvrstu organizaciju vinodolskih općina.
Vinodolski zakon sačinjen je u devet izvoda, po jedan za svaki grad Vinodola. Sačuvan je samo jedan prijepis Vinodolskog zakona iz 16. stoljeća koji potiče iz arhive modruškog kaptola iz Novog Vinodolskog i danas se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
U muzeju su na šest ploča predstavljeni faksimili karakterističnih stranica prijepisa Vinodolskog zakona.
U Gradskoj vijećnici-Sali (u čijem je prostoru i donesen zakon) nalazi se slika u ulju rad Vladimira Potočnjaka iz godine 1957., koja prikazuje čin potpisivanja Vinodolskog zakona, tj. prikazuje predstavnike vinodolskih gradova i kneza Leonarda Frankopana.
Umjetnička zbirka sadrži 318 predmeta i svi su računalno inventarizirani i snimljeni. Zbirka se skuplja od samog osnutka muzeja 1951. godine i to poklonima i otkupom.
Umjetnička zbirka sadrži radove poznatih i nepoznatih majstora slikara i kipara te sudionika vinodolske likovne kolonije.
Najznačajnija imena zbirke su Menci Klement Crnčić, Oton Iveković, Vera Nikolić, Jozo Kljaković, Lina Crnčić Virant, Zdenka Pexidr Srića, Vladimir i Ivan Potočnjak, Marko Peroš, Zdenko Kolacio, Josip Turkalj i dr.
U zbirci ima i nekoliko nepoznatih starih majstora, te sakralne skulpture (iz napuštenih kapelica u okolici Novog) i antependij iz 1656. godine iz crkvice Sv. Fabijana i Sebastijana, a koji su joj poklonili Frankopani.
Autori radova u umjetničkoj zbirci gotovo su svi na neki način vezani za Novi, bilo da su povremeno živjeli u Novom i pritom stvarali svoje radove, bilo da su bili rodom iz Novog ili su slikali motive Novog i poznatih ličnosti.
Originalan dio zbirke su i radovi nastali u likovnoj koloniji „Vinodolski skup izvornih slikara i kipara Jadrana“ od 1975. do 1985. godine.
Zbirka je jednim dijelom izložena u stalnom postavu muzeja i to radovi Mencija Klementa Crnčića, Joze Kljakovića, Otona Ivekovića, Vere Nikolić i Vladimira Potočnjaka, te radovi nepoznatih slikara i sakralni predmeti.
LAPIDARIJ
U lapidariju muzeja koji je smješten u atriju kaštela, postavljeni su kameni spomenici iz spomeničke baštine Novog (valja napomenuti da je dio spomenika smješten u drugim muzejima ).
Posebno valja istaknuti originalni grb porodica Zrinskih i Frankopana uzidan u južno pročelje kaštela (u lapidariju je odljev), a koji je bio uzidan u pročelje crkvice Blažene djevice Marije kraj pavlinskog samostana u, građene u 15. stoljeću za Martina Frankopana.
Iz iste crkvice izloženi su u lapidariju izuzetno lijepi i vrijedni kapiteli.
Kapiteli prikazuju: gavrana kako nosi kruh Sv. Pavlu Pustinjaku, dva dupina s amforom i listovima palme, sveticu s ljiljanom u ruci koja kleči, girlandu od lovorova lišća, a u sredini cvijet, palmino lišće, sveticu s otvorenom knjigom, desno gore je zvijezda, a nasuprot gavran i sv. Anton između dva drva, uz njega stoji svinja.
Muzej također raspolaže gipsanim odljevima dijelova crkvice s natpisima na glagoljici.
Izuzetan doprinos razvoju hrvatske politike, znanosti, kulture i umjetnosti dali su brojni članovi porodice Mažuranić, rodom iz Novog Vinodolskog, a to su:
U Narodnom muzeju i galeriji u Novom Vinodolskom predočen je određeni dokumentarij o Mažuranićima, koji se pronašao u rodnom mjestu novljanskih Mažuranića.
Izuzetno vrijedna je paradna sablja bana Ivana Mažuranića, ukras s njegove kape, njegov telurij, posjetnice, fotografije i drugi eksponati iz zbirke Ivana Mažuranića i obitelji Mažuranić.
Izvornom građom osobito je bogata zbirka posvećena narodnooslobodilačkoj borbi i žrtvama rata. (1941.-1945.) Uz dokumentaciju, zapise i oružje, tu je i tisak iz tog razdoblja te pisaće mašine i bogata foto teka što svjedoči o razaranjima talijanske (1941.) i njemačke (1953.) avijacije, te snažnim rodoljubnim i socijalnim osjećajima stanovnika Novog i okolice, te njihovoj oslobodilačkoj i antifašističkoj borbi za slobodu i ljudsko dostojanstvo.
Namjera nam je također započeti sa skupljanjem materijala za zbirku o sudjelovanju i doprinosu, te poginulima iz našeg grada i okolice u hrvatskom domovinskom ratu.
Zbirka posvećena narodnooslobodilačkom ratu i žrtvama rata bogata je izvornom građom. Skupljena je i sačuvana dokumentacija, zapisi, tisak, oružje, pisaće mašine, bogata fototeka koja svjedoči o razaranjima talijanske (1941.g.) i njemačke (1945.g.) avijacije, te o životu u partizanima na oslobođenom teritoriju, žrtvama rata i palim borcima, a čuvaju se i njihove spomenice.
Dokumentacija sadrži brojne ispisane stranice sudionika i svjedoka tog vremena i predstavlja izvor podataka za proučavanje razdoblja drugog svjetskog rata, narodnooslobodilačke borbe i života u našem kraju.
Za istaknuti je materijal skupljen u dvije knjige pod nazivom «Viševica u NOB-i «.
Sačuvan je i izvorni tisak NOB-a : Primorski borac – glasilo okružnog NOO za Hrvatsko primorje, Radio vijesti, Nova Jugoslavija, Partizanske varnice, Članci iz «Naprijeda», Upute Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske 1944.g., Žene u borbi- glasilo Antifašističke fronte žena 1944.g., Primorka- glasilo AFŽ-a 1942.g., «Naša beseda «
Godine 1982. izdan je Tekstualni tumač geografske karte «Značajna mjesta i datumi određenih zbivanja na području Vinodola u toku NOB-e od 1941. –1945.g.» a sačuvan je pripremni materijal i izrađena je karta velikih dimenzija.
Bogata foto dokumentacija sadrži fotografije palih boraca i žrtava rata, fotografije grupa i pojedinaca u šumi, mitinge i proslave, narod koji doprema hranu borcima, spaljena sela i gradove, barake i grupe pred njima, bunkere i razorene tenkove, bolnice, ranjenike, grobove i kulturno-prosvjetni rad. Sačuvani su i radovi – crteži iz NOB-a Stjepana Golca.
Portreti narodnih heroja: Anke Pađen, Slaviše Vajnera Čiče, Ilije Dorčića i Tome Strizića izrađeni su 1953. godine. ( prikazani su u umjetničkoj zbirci).
